Residents of Bosnia before the Turkish occupation

Mile20

Jedi
(En) The text set is a translation from Serbian into English
(Sr) Postavljeni tekst je prevod sa srpskog jezika na engleski
***
(En)
Residents of Bosnia before the Turkish occupation

An excerpt from the text in the link

Salih Selimovic again broke the Bosniaks
Bosniaks are decaying because they have renounced their real origins
Intermagazin.rs
January 1, 2018

Historian and professor Salih Selimovic is an expert in topics related to Serbian-Muslim relations and problems that have "stretched" through our not very happy, Balkan past. He is the author of valuable books, dozens of studies, scientific papers on the origin and history of the Serbs of the Muslim religion. Explaining for "Seal" the question of the origin of today's Muslims in Serbia, Bosnia and Herzegovina, Montenegro, Macedonia, Kosovo, the issue of their roots, pointing also to the essence and nature of the multicellular disagreement of Serbs and Muslims, of the same people of different faiths, at the beginning of the conversation :
"Today's Muslims, who are from the territory of the former SFRY, are mostly Slavs.

This is undisputed in science, although there are those who would, "it is a Bosnian and a part of the Raska Muslims, that they are Bogomil origin. They do not know or will not know that only one Christian heresy has been bogged down, it is possible to say freely in Orthodoxy and not a particular Bogomil people. If a large part of the Bosnian Bogumil came from Raska, they could only be Serbs. Bogumilhood wants to prove some old specialty, "individuality" from which the Bosniak nation was allegedly constituted over time. It tries to prove that there is some historical, continuity '. If the Serbian tribes were dominant in Raska, Zeta, Bosnia, Travania, Zahumlje, Neretva, Usori, Soli and created Serbian medieval states, which in the history of science is indisputable, which the local Muslims would be able to derive from the arrival of the Ottoman Turks, from which will Islam receive? "
Since 1389, the Ottoman Turks gradually conquered Raska's country!

They finally consolidated their power in the Raska land in 1455. Frequent administrative and territorial changes this area is included in several sandwiches: Bosanski, Skadarski, Hercegovački, Pećki, Prizrenski. At the end of the 18th century, the Novi Pazar sandžak was founded, the seat of which was longest in Sjenica. It was abolished in 1817 and reestablished by the Law of 1865 in the general reform phase of the Ottoman Empire. This sandžak was separated from the Bosanski viljajet or pashaluka in 1877, and was merged with the newly founded Kosovo villa based in Skopje, which will remain until the liberation of 1912.

This Novopazarski sandžak formed in 1865 included the following: Sjenica, Novi Pazar, Mitrovica, Pljevlja, Bijelo Polje with Bihor, Prijepolje, Berane, Trgovište (Rožaje), Kolašin, Nova Varos and Gusinje. Immediately after two years, Gusin's story was separated from the Novi Pazar sandžak and merged with the Prizren sandžak. To this extent, the Novopazarski sandžak was 15 years old and did not represent any corpus separat. Already in 1880, the Pljevlja Sandžak was founded, which included Pljevlja, Prijepolje and Priboj mudirluk. At the beginning of the 20th century, from Novi Pazar sandžak, Novi Pazar and Mitrovica said that they were attached to the Pristina sandžak, and Berane and Rožaje told the Peja sandžak. Although the city by which this sandzak was called was no longer in it, the same name was still used. From the rest of the Novi Pazar sandžak, the Sjenica sandžak was formed in 1902 with the following words: Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varos and Vraneš (Donji Kolašin).

In the diplomatic dictionary and political manipulations of Austria-Hungary and Turkey, the central area of Stara Raška or Raska region was called Novopazarski sandžak, although it was no longer a long time ago. The Austro-Hungarian civil commissioner in Pljevlja Theodore Ipen named his book "Novi Pazar i Kosovo", published in Vienna in 1892 in the title of the title, "Stara Raška". In an Austro-Hungarian military intelligence study on Kosovo Liberation, published in Vienna in 1899, it is said: "the landlocked between Serbia and Montenegro is known as Raska." Later, only "Sandzak" remained in use, although the Sandzaki were abolished in Turkey in 1921.

You claim that Islam was accepted by the first Orthodox Orthodox family?

In the first period of the Turkish occupation of Islam, individuals from private families, tradesmen, craftsmen and hen cattle were accepted in mountainous areas where the functioning of the Serbian Orthodox Church was weaker. Vlachs were more free from farmers and performed various auxiliary military services for the Turks. A significant number of Christians is Islamized through a blood thirst (devpritm). Some parents engraved the cross on the boy's head or broke them and squeezed their fingers on their right hand to save them not to be taken to Istanbul and become "Turks" janissaries. Vuk Karadzic noted the privileged position of those who converted to Islam with the following sentence: "If anyone starts to push, he immediately has all the rights, like the other Turks; not only will it be obstructed by the past faith, but everyone will prefer to help him more than a born Turk. "

In rural areas Islamization was almost unknown until the end of the 15th and the half of the 16th century, except for the west of Pljevlja in the area of Bukovica. In rare cases, in some palaces and kasabas, Islamization took on a more massive character, and this wave lasted until around 1540. Despite the acceptance of the religion's conqueror, domestic Muslims never forgot their mother tongue, and in more vibrant circles they always wrote in Cyrillic, which they often called the Bosnian, begging letter or Old Serbia, as they themselves called it.

The Cyrillic alphabet and the Serbian language were also used in the Turkish court, and in the correspondence with the Turkish dignitaries, who were originally "our top leaf", Dubrovnik used Cyrillic and Serbian language as far back as 1420 years! Sultan Mehmed Fatih spoke both Greek and Slovenian, in fact Serbian. Later, when radical Islamization took place, many Christian and indigenous national traditions and holidays, such as Christmas, Savindan, Đurđevdan, Vidovdan, and Mladenci, were preserved. In the folk calendar of Muslims, especially in rural areas, until today, the date from Christmas or Christmas is used, for Vidovdan, Đurđevdan or Prokopija (St. Prokopija) they will not work.

In the Dubrovnik archive, some of the first domestic Islamic traders in the Dubrovnik archive appear in some trade agreements: Sain Zunjevic from Gluhavica (Gluha Vas), 1430 and 1440, then "Turcin" Hamza 1467, Mehmed Hasanovic from Nikolj-market on Lim, Mehmed from Prijepolje , "Turčin" Jusuf from Novi Pazar in 1483 and others. In the first Turkish list of Krajina Isa-begi Ishaković from 1455, no domestic Muslim was recorded in the present-day Tutin region, nor in Gornji Polimlje, Brodarevo, Komarani, Koritima, Pešteri, Stari Vlah, Ras and Sjenica. His spahie timbermen, of whom there were a total of 180, were in most of the Turks. The Christians of Spahi were 50 who gradually Islamized, since later Christians could hardly enter Turkish military aristocracy. In the bazaar of Vlaho Sjenica during the Turkish census 1468/1469. Of the 2,106 Vlach houses, none of them were from domestic Muslims. In the nazi of Barça (Nova Varos) during the Turkish census of 1585, of the six great feudal lords, only Prince Zulfikar was a Muslim ...

***
(Sr)
Stanovnici Bosne prije turske okupacije

Odlomak iz teksta u linku

SALIH SELIMOVIĆ OPET RAZBESNEO BOŠNJAKE:
Bošnjaci propadaju jer su se odrekli svog pravog porekla

Intermagazin.rs
1 januara 2018

Istoričar i profesor Salih Selimović vrstan je poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose i probleme koji su se „provlačili“ kroz našu, ne mnogo srećnu, balkansku prošlost. Autor je vrednih knjiga, na desetine studija, naučnih radova o poreklu i istoriji Srba muslimanske veroispovesti. Objašnjavajući za „Pečat“ pitanje porekla današnjih muslimana u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, KiM, pitanje njihovih korena, ukazujući takođe i na suštinu i prirodu viševekovne nesloge Srba i muslimana, jednog istog naroda različitih vera, na početku razgovora, on kaže:

„Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi ‚hteli‘, reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod. Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, ‚individualitet‘ iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski ‚kontinuitet‘. Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija, od kojih će primati islam? “

Turci Osmanlije su od 1389. postepeno osvajali Rašku zemlju!

Definitivno su konsolidovali svoju vlast u Raškoj zemlji 1455. godine. Čestim administrativno-teritorijalnim promenama ovaj prostor je uključivan u više sandžaka: Bosanski, Skadarski, Hercegovački, Pećki, Prizrenski. Krajem 18. veka osnovan je Novopazarski sandžak čije je sedište bilo najduže u Sjenici. Ukinut je 1817. i ponovo osnovan Vilajetskim zakonom 1865. u fazi opštih reformi u Osmanskom carstvu. Ovaj sandžak je izdvojen iz Bosanskog vilajeta ili pašaluka 1877, i pripojen novoosnovanom Kosovskom vilajetu sa sedištem u Skoplju u čijem će sastavu ostati do oslobođenja 1912.

Taj Novopazarski sandžak formiran 1865. obuhvatao je kaze: Sjenica, Novi Pazar, Mitrovica, Pljevlja, Bijelo Polje sa Bihorom, Prijepolje, Berane, Trgovište (Rožaje), Kolašin, Nova Varoš i Gusinje. Gusinjska kaza je odmah posle dve godine bila izdvojena iz Novopazarskog sandžaka i pripojena Prizrenskom sandžaku. U tom obimu Novopazarski sandžak je postojao 15 godina i nije predstavljao nikakav corpus separatum. Već 1880. je osnovan Pljevaljski sandžak koji je obuhvatao kaze Pljevlja, Prijepolje i mudirluk Priboj. Početkom 20. veka iz Novopazarskog sandžaka izdojene su kaze Novi Pazar i Mitrovica i pripojene Prištinskom sandžaku, a kaze Berane i Rožaje Pećkom sandžaku. Iako se grad po kojem se ovaj sandžak nazivao nije više nalazio u njemu, i dalje je upotrebljavano isto ime. Od ostatka Novopazarskog sandžaka formiran je i zvanično Sjenički sandžak 1902. sa kazama: Sjenica, Bijelo Polje, Nova Varoš i Vraneš (Donji Kolašin).

U diplomatskom rečniku i političkim manipulacijama Austro-Ugarske i Turske dugo se središnji prostor Stare Raške ili Raška oblast nazivao Novopazarski sandžak, iako njega odavno više nije bilo. Austrougarski civilni komesar u Pljevljima Teodor Ipen svoju knjigu „Novi Pazar i Kosovo“, koja je objavljena u Beču 1892. u zagradi naslova imenuje kao „Stara Raška“. U jednom austrougarskom vojnoobaveštajnom elaboratu o Kosovskom vilajetu koji je objavljen u Beču 1899. kaže se: „da je zemljouzina između Srbije i Crne Gore poznata kao Raška“. Kasnije je ostao u upotrebi samo „Sandžak“, iako su i u Turskoj ukinuti sandžaci 1921. godine.
Tvrdite da su islam prihvatale prvo vlastelinske pravoslavne porodice?

U prvom periodu turske okupacije islam su prihvatali pojedinci iz vlastelinskih porodica, trgovci, zanatlije i stočari vlasi u brdsko-planinskim predelima gde je delovanje Srpske pravoslavne crkve bilo slabije. Vlasi su bili slobodniji od zemljoradnika i vršili su razne pomoćne vojne službe za Turke. Znatan broj hrišćana je islamiziran i kroz danak u krvi (devširma). Neki roditelji su urezivali krst na čelo dečaka ili im lomili i sekli prste na desnoj ruci kako bi ih spasili da ne budu odvedeni u Istambul i postali „Turci“ janičari. Vuk Karadžić je konstatovao povlašćeni položaj onih koji su prešli u islam sledećom rečenicom: „Ako se ko od raje poturči, odmah ima sva prava kao i ostali Turci; ne samo što ga neće prekoriti pređašnjom verom nego će ga još svako radije pomoći nego rođenog Turčina.“

U ruralnim sredinama islamizacija je do kraja 15. i polovine 16. veka bila skoro nepoznata izuzev zapadno od Pljevalja u predelu Bukovica. U retkim slučajevima, u nekim palankama i kasabama, islamizacija je poprimila masovniji karakter i taj talas je potrajao do oko 1540. I pored prihvatanja vere osvajača nikada domaći muslimani nisu zaboravili maternji jezik, a u otmenijim krugovima se uvek pisalo ćirilicom koju su često nazivali bosančica, begovsko pismo ili Stara Srbija, kako su je oni sami nazivali.

Ćirilica i srpski jezik su bili u upotrebi i na turskom dvoru, a Dubrovnik je u prepisci sa turskim dostojanstvenicima, koji su bili poreklom „naše gore list“, koristili ćirilicu i srpski jezik još od 1420 godine! Sultan Mehmed Fatih je govorio i grčki i slovenski, zapravo srpski. I kasnije, kada je došlo do radikalnije islamizacije, ipak su bile sačuvane i mnoge hrišćanske i uopšte autohtone narodne tradicije i praznci kao što su Božić, Savindan, Đurđevdan, Vidovdan, Mladenci. U narodnom kalendaru kod muslimana, pogotovo u ruralnim sredinama, sve do današnjih dana se koristi odrednica od Božića ili do Božića, za Vidovdan, po Đurđevdanu ili na Prokoplje (sv. Prokopije) neće da rade.

U dubrovačkom arhivu u nekim trgovačkim ugovorima pojavljuju se prvi domaći islamizirani trgovci kao što su: Šain Žunjević iz Gluhavice (Gluha Vas), 1430. i 1440, zatim „Turčin“ Hamza 1467, Mehmed Hasanović iz Nikolj-pazara na Limu, Mehmed iz Prijepolja, „Turčin“ Jusuf iz Novog Pazara 1483. i dr. U prvom turskom popisu Krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. u današnjem tutinskom kraju nije popisan nijedan domaći musliman, kao ni u Gornjem Polimlju, Brodarevu, Komaranima, Koritima, Pešteri, Starom Vlahu, Rasu i Sjenici. Njegove spahije timarnici, kojih je bilo ukupno 180, bili su u većini Turci. Spahija hrišćana je bilo 50 koji su se postepeno islamizirali, jer kasnije su hrišćani teško mogli da uđu u tursku vojnu aristokratiju. U nahiji Vlaha Sjenice za vreme turskog popisa 1468/1469. godine od 2.106 vlaških kuća nijedna nije bila od domaćih muslimana. U nahiji Barče (Nova Varoš) za vreme turskog popisa 1585. od šest krupnih feudalaca samo je knez Zulfikar bio musliman…
 
Back
Top Bottom